ZA VAŠ NOVI OSMIJEH-KREACIJA U BACKSTAGEU

Josip Pecevski, dentalni tehničar
Privatna praksa dentalnog laboratorija
˝Josip Pecevski˝
Ulica grada Chicaga 25, 10 000 Zagreb
info@dentique-lab.com

Da li ste se ikada kao pacijent zapitali tko daje pečat vašem osmijehu? Većina ljudi se susrelo, ne jednom već više puta, sa izradom protetskog rada (krunica,mostova, proteza, ljuskica itd.). Dakle nakon što ste se odlučili poduzeti nešto, da poboljšate vaše oralno zdravlje i uljepšate vaš osmijeh, hrabro ste došli doktoru dentalne medicine, sjeli na stolac, “izjadali” se  o svim vašim problemima i naravno, izrazili vaše želje. Nakon što je vaš doktor završio sa sanacijom postoječeg stanja plombiranja, liječenja, možda vađenja zuba i brušenja kao priprema za budući protetski rad, slijedi faza otiskivanja ili skeniranja nakon koje dolazimo do postupka isprobavanja rada koji će u konačnici krasiti vaš osmijeh. No da li je to sve tako jednostavno kao što izgleda na prvu? Mnogi doktori se nebi  složili i imali bi pravo. Iako izgleda da je jednostavno, to su kompleksni zahvati u kojima bi bez timskog rada rezultat izostao. Što znači da ni pacijent, ni doktor, a ni tehničar ne bi bili zadovoljni. Kvaliteta usluge i mogućnost pružanja više usluga daleko su veće nego prije 15-ak godina! Promjene koje se dešavaju u sustavu digitalizacije nisu zaobišle ni našu struku, kako u ordinacijskom dijelu , tako i u laboratorijima dentalne tehnike.

Danas je nezamislivo da protetski rad isplaniran u ordinaciji ne poprati dentalni laboratorij svojim laboratorijskim planiranjem protetskog rada. Procesi između ordinacije i laboratorija  rijetko su poznati pacijentu, no oni svake godine postaju sve kopleksniji jer se digitalni svijet tehnologija razvija neviđenom brzinom, pa tako i naši rezultati postaju sve bolji, moderniji, precizniji I ljepši. No da bi zadovoljili svi kriterije, potreban je uski kontakt između ordinacije i laboratorija te na njima treba neupitno ustrajati. Pri tom ne smijemo zaboraviti pacijenta i njegovu suradljivost, kako sa ordinacijom,tako i sa tehnikom u gotovo svim fazama izrade protetskog nadomjestka.

U današnje doba, kada su nam na raspolaganju intraoralni skeneri, dslr fotoaparati, softweri za planiranje i dizajniranje te printeri i glodalice, procesi u laboratoriju su daleko složeniji i “okrenuti naglavačke˝, te se tako razvio jedan od najpoznatijih procesa izrade protetskih pomagala nazvan”Backward planning”, koji podrazumijeva da se prvo krene sa digitalnim planiranjem onoga što želimo dobiti na kraju, pa tek onda počinjemo sa fazama izrade protetskog nadomjestka.

Dakle svaki tim (ordinacija I laboratorij) koji zagovara backward planning prvo mora zaprimiti digitalni ili fizički otisak obje čeljusti pacjenta situacije u kojoj smo pacjenta zatekli, dakle prije bilo kakvog brušenja ili vađenja. Ako tim posjeduje face skener poželjno je I zaprimiti digitalni otisak lica pacjenta u osmijehu.  Također u isto vrijeme se mora izraditi kvalitetna fotodokumentacija kako bi laboratorij u bilo kojem trenutku mogao imati uvid i dodatnu opciju za usporedbu pokraj otisaka situacija.

Ako su se kreirale barem 2 od 3 gore navedene potrebne informacije (otisak situacije, digitalni otisak lica, fotodokumentacija) s tim da je otisak situacije obavezan, laboratorij može pristupiti analizi situacije I konzultacijama sa doktorom koji je nosioc rada. Na konzultacijama između laboratorija I ordinacije obavezno se kreira nekoliko riješenja kako bi pacjent mogao imati širu mogućnost odabira imajući u vidu pacjentove zdravstvene I financijske mogućnosti.

Nakon odluke kojim tipom protetskog nadomjestka će se pacjent opskrbiti, dentalni tehničar u laboratoriju na odjelu dizajna, digitalno planira estetski I morfološki izgled konačnog rada te izrađuje prvi tip prototipa koji se zove wax up. Dizajner u tom procesu bira dizajn I morfologiju zuba koja bi bila funkcijski najoptimalnija za pacjenta u zaprimljenom stanju. U obzir pri biranju najoptimalnijeg izgleda I dizajna moraju biti uključene stvari poput biološke širine prirodnih zuba, biološke širine gingivnih lukova, pozicije na Kojima se nalazi svaki pojedini zub koji će nositi budući rad, trebamo uzeti u obzir I gdje te zube nosače želimo kasnije u krajnjem radu dobiti, uzimamo u obzir dužinu zuba koju želimo imati u odnosu na pacjentove usnice I uspoređujemo ih sa širinom gingivnih lukova kako bi postigli što skladniji odnos širine I dužine zuba. Uzimamo u veliki obzir odnos između dvije čeljusti te zuba u njima, njihovu poziciju I visine. Također gledamo I poziciju usnica u mirovanju, blagom I širokom osmijehu te profilne crte lica. Nakon dizajna I printa wax up-a, doktor prenosi wax up u usta te imitira isplanirani dizajn direktno u ustima uz pomoć materijala koji poput tanke fasade prikaže pacjentu uživo kako bi to trebalo otprilike izgledati, također tehničar pripremi I foto prikaz kako bi pacjent trebao izgledati sa budućim osmijehom.

Ako je sve proslo u redu I pacjentu se sviđaju rezultati, doktor kreće sa pripremom pacjenta za rad. Brušenja se rade na temelju izdizajniranog wax upa. Nakon otiskivanja izbrušene situacije tehničar u laboratoriju kreće sa digitalnim dizajniranjem drugog prototipa od PMMA ili kompozita koji će poslužiti primarno kao privremeni zubi dok pacjent čeka svoj konačni rad, sekundarno kao test za otisak izbrušene situacije kako bi se mogli uvjeriti da je taj otisak dovoljno precizan za izradu konačnog rada. Ako smo uspješno prošli I tu fazu, tehničar nastavlja dizajnirati konstukciju na brušennim bataljcima I otisnutoj gingivi koji će nositi konačni rad te njezinom izradom ovisno o tome koji se material odabrao kao baza konstukcije. Ako se kao baza konstrukcije odabrao metal ili kompozit one se proizvode 3d printanjem. Ako se kao baza konstrukcije odabrao zircon, litij-disilikat ili PMMA tada se kontrukcije glodaju uz pomoć CNC mašina.

Nakon izrade konstrukcije te kada ju tehničar obradi I pripremi za slojevanje estetskog materijala, rad preuzima tehničar na odijelu estetike te uz pomoć dentalne keramike ili kompozita, materijala koji su se isprofilirali kao glavni estetski materijali, tehničar oblikuje estetski materijal u oblik zuba kakav je dogovoren s pacjentom na fazi wax up-a. Najteža stvar u ovom procesu koja je I jedna od najzahtjevnijih u laboratoriju je reproducirati boju tih zuba da taj protetski rad izgleda prirodno. Ključnu ulogu u dobivanju zadovoljavajuće boje ima niz faktora kao naprimjer odabir materijala za konstrukciju, boja bataljka ispod konstrukcije, veličina bataljka ispod konstrukcije, debljina konstrukcije, odabir estetskog materijala te boja preostalih zuba u pacjentovoj čeljusti koji nisu obuhvaćeni protetskom terapijom. Cilj je dobiti prirodnu graduiranost boje po slojevima iz dubinskih dentinskih slojeva do površinskih caklinskih slojeva, prirodnu fluorescenciju I transparenciju kakvu imaju prirodni zubi te zadovoljavajuću punoću boje I svijetlinu.

Svaki od navedenih procesa se sastoji od još detaljnih podprocesa kako bi svaki proces uspješno završili jer vrhunski rad se postiže samo postavljanjem I ponavljanjem procesa te je nužno da svaka osoba uključena u terapiju poznaje materiju kojom se bavi te da se ispune svi kriteriji kako bi se rad od početka do kraja doveo do savršenstva koju je stvorila priroda.