Greške u pristupu pacijenta prema mobilnim protetskim nadomjestcima
Klara Tomažin, dentalna tehničarka
Dentique lab. – privatni dentalni laboratorij
“Josip Pecevski”
Gračani ulica 12, 10 000 Zagreb
e-adresa: info@dentique-lab.com
U današnjem modernom životu čija su glavna obilježja užurbanost i smanjena skrb o vlastitu tijelu, mnogim ljudima to se manifestira i kao veliki gubitak zuba pa se pacijent mora opskrbiti nekom vrstom protetičkoga rada, uglavnom mobilnom
kao što su totalna akrilatna proteza, djelomična metalno-skeletirana akrilatna proteza, djelomična akrilatna proteza itd. Da
bi terapija bila što trajnija, bitno je informirati pacijente o problematici s kojom se susreću oni koji imaju mobilne nadomjestke, odnosno tzv. zubne proteze. Pri izradi takvih nadomjestaka
važno je sve faze obraditi prema pravilima kako bi proteza bila
funkcionalna i olakšala pacijentu život te mu vratila ispravnu
funkciju žvakanja. Svi pacijenti koji imaju mobilne proteze prije
ili poslije sretnu se s nekom vrstom reparatura tih istih proteza.
Reparature mogu katkad biti očekivane i opravdane kao, primjerice, ako je prošao očekivani rok trajanja od najmanje 5 godina
jer se tada događa tzv. ˝zamor materijala˝, ili ako je bilo promjena u usnoj šupljini koje su nastale prirodno ili poslije neke
intervencije. Reparature mogu biti i neočekivane te učestale iz
raznih razloga kao što je, primjerice, nepoštovanje protokola u
laboratoriju ili ordinaciji, neispravno korištenje zubne proteze,
nebriga o higijeni usne šupljine i proteze, neodlasci stomatologu
na kontrole, ako se pri izradi daje prednost estetici u odnosu
prema funkciji itd. Pacijenti se srame ako im proteza možda
pukne, a odlasci stomatologu nisu im ugodni i to im odmah
stvara nelagodu. Najgore rješenje za puknuće proteze može
biti samopopravak kod kuće. Takvo rješenje može završiti samo
negativnim rezultatom. Katkad pacijenti žele riješiti i problem
neugodnog mirisa njihovih zubnih proteza, no nažalost i u tom
je slučaju bolje sve prepustiti stručnjacima kako se ne bi pojavili
dodatni problem. Postoje raznovrsna puknuća ili lomovi mobilnih nadomjestaka koje ćemo prikazati na slikama i objasniti što
koja slika predstavlja.
Dosta pacijenata često dolazi zato što im uporno pucaju ili ispadaju zubi iz proteze. Najčešće je riječ o protezi jedne čeljusti, a u
drugoj je ili fiksni most ili prirodni zubi. Puknuće ili ispadanje
zuba može se također dogoditi ako se najprije radi jedna čeljust
na postojeći zagriz koji nije dobar i zatim vrlo brzo druga. Zato
je vrlo važno, ako je moguće i ako se zna problematika zagriza,
da se istodobno rade obje čeljusti. Zubi iz proteze pucaju ako je
prejak zagriz na tom zubu te je puknuo već nekoliko puta.
Najbolje je rješenje ubrusiti zub u protezi ako količina materijala to dopušta, a ako ne tada se brusi zub u suprotnoj čeljusti koji
snažno grize na/dotiče, udara o problematični zub u protezi. Pacijent ni u kojem slučaju ne smije sam reparirati svoju protezu
jer bi to moglo uvelike pogoršati i otežati situaciju stomatologu
i tehničaru. Veoma je važno da stomatolog provjeri odnose zuba
u zagrizu i kretanje čeljusti pacijenta u trenucima dok govori,
grize hranu, žvače i obavlja ostale prirodne kretnje čeljusti te
mu prema potrebi ubrusi i adaptira zagriz i na ostalim zubima.
Takav problem može se pojaviti na svim vrstama mobilnih proteza, no najčešće se događa u slučaju miješane denticije u ustima
u kojima možemo naći mobilnu protetiku, prirodne zube i/ili
fiksnu protetiku.
Drugi najčešći problem s protezama su lomovi, pogotovo totalnih akrilatnih proteza. Nažalost to se događa i razno-raznih
razloga. U većini slučajeva lom nastaje zbog atrofije gingive i
grebena jer tkivo bez zuba nema korijensku potporu i nastaje
resorpcija.
U tom slučaju, osim reparature puknute proteze i ponovnog
lijepljenja, moramo ponovno podložiti protezu, odnosno presvući je s unutarnje strane koja naliježe na gingivu, novim slojem akrilata kako bismo ponovno stvorili ventilni učinak koji
je primarna stabilizacijska retencija protezi. Katkad pacijenti
ne slušaju upute stomatologa pa jedu veoma tvrdu hranu i ne
pridržavaju se određenih pravila pri nošenju pa ona pukne te ju
je potrebno ponovno spojiti ulijevanjem istovjetnog akrilata u
pukotinu. Veoma je važno slušati stomatologe dok objašnjavaju
kako se održava zubna proteza i kako je njegovati.
U slučaju djelomičnih metalnih skeletiranih proteza s akrilatnom nadogradnjom, skraćeno u narodu znano kao wironit ili
lijevana proteza te vinilna proteza, najčešća je reparatura metalnih kvačica koje kod takve vrste proteza služe kao primarna
retencija. Kvačice su metalne jednodijelno izlijevane ili printane
zajedno s ostatkom metalnoga skeleta. Najčešće puknu zbog dugog nošenja proteze i zamora materijala te se tada suočavamo s
problemom da novu kvačicu ne možemo tako snažno, sigurno i
dugotrajno spojiti s ostatkom metalne baze jer bilo kakva toplinska obrada spalila bi akrilatni dio proteze pa bi bila nepovratno
uništena. U tom slučajnu najbolje je saviti ortodontsku žicu
debljine 0,7 do 0,8 mm u obliku kvačice te je fiksirati s ostatkom
proteze u akrilatnom dijelu djelomične proteze. Također je čest
problem u slučaju pucanja kvačica to što neki pacijenti pokušavaju tzv. kliještima kombinirkama saviti kvačicu te tako pojačati
njezino djelovanje na zub i frikciju.
Pri takvim vrstama radova, pogotovo u donjoj čeljusti, može
puknuti podjezični luk zbog pogrešaka tijekom izrade ili neke
velike promjene u donjoj čeljusti koja se nije na vrijeme sanirala te fiksiralo ležište. To je jedna od rijetkih situacija u kojoj
nikakvo repariranje ne pomaže i nijedna vrsta obnavljanja nije
prihvatljiva jer se ne može uspješno i dugotrajno spojiti bez pojave problema na drugim dijelovima proteze te je u ovom slučaju najbolje i jedino moguće izraditi novu protezu.
Kao što je već spomenuto, kod zubnih proteza najvažnija je
funkcionalnost. Pacijentu je bitno da mu ne ispada dok jede ili
razgovara te da ima čvrsto i neupitno ležište na gingivi. To katkad može biti problem ako prijašnje faze nisu učinjene onako
kako bi trebalo, ili ako se zbog nekih zdravstvenih poteškoća
povlači zubno meso jer to više nije ista situacija prema kojoj je
rađena proteza. Reparature zubnih proteza uglavnom znače da
će ubrzo biti potrebna nova jer oslabljeni dio zauvijek će biti
najslabija karika u protetičkome radu pa tako reparature mogu
samo prolongirati novo pucanje u budućnosti. Ako je proteza izrađena u skladu sa strukom i ako je prošao očekivani rok
trajnosti od 4 do 5 godina, reparature mogu biti i dugoročnije.
Također je nužno ispravno ih čistiti i održavati, preporučuje se
ne spavati s mobilnim protezama kako ne bi dogodilo neželjeno
ispadanje iz ležišta, nego ih noću držati u vodi u kojoj je otopljena tableta za čišćenje zubnih proteza. Ono što je najsigurnije
jest da se za sve dentalne zahvate, jednostavne i komplicirane,
obratimo isključivo doktoru stomatologije i timu dentalnih tehničara u laboratoriju.
Na ovoj slici vidi se kako je pacijent lijepio svoju djelomičnu
protezu koja mu je uporno pucala na istom mjestu. Naime, nije
imao volju otići kod stomatologa da se proteza reparira i sada
tehničar ima velike poteškoće kako bi je ponovno učinio funkcionalnom. Na samom lomu previše je lijepila pa proteza više
nema položaj kakav bi trebala imati. Također se skupilo mnogo
kamenca što dodatno otežava situaciju. U tom slučaju reparatura postaje kompliciranija što financijski poskupljuje uslugu.